1. Znamo da ćemo, kad se ovaj šator u kojemu sada živimo sruši - kad umremo i napustimo tijela - imati nova tijela, vječni dom u nebu, koji će biti Božje djelo, a ne djelo ljudskih ruku.
2. Zato uzdišemo u ovim tijelima i čeznemo za danom kada ćemo obući nebeska tijela.
3. U njih obučeni, nećemo se naći golima.
4. U ovima zemaljskim tijelima uzdišemo i stenjemo, ali ne zato što bismo željeli umrijeti i izići iz njih, već zato što se želimo obući u nova tijela, tako da vječni život proguta ova naša smrtna tijela.