28. Od tada se s njima slobodno družio po Jeruzalemu i hrabro je propovijedao u Gospodnje ime.
29. Raspravljao je s nekim Židovima koji su govorili grčki pa ga oni nakane ubiti.
30. Kad su vjernici za to čuli, odvedu ga u Cezareju i pošalju doma u Tarz.
31. Crkva je u cijeloj Judeji, Galileji i Samariji živjela u miru. Izgrađivala se i napredovala. Vjernici su hodili u strahu Gospodnjemu i u utješeni Svetim Duhom.
32. Obilazeći svete posvuda, Petar je došao i k Božjemu narodu u gradu Lidi.
33. Ondje upozna nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao uzet u postelji.
34. Petar mu reče: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i namjesti postelju!" Čovjek smjesta ustane.
35. Kad su to vidjeli svi žitelji Lide i Šarona, obrate se Gospodinu.
36. U Jopi je živjela i vjernica imenom Tabita (što znači "košuta"). Život joj se sastojao u tomu da čini dobra i milosrdna djela.
37. Upravo se tada ona razboli i umre. Pripremili su ju za pokop i položili ju u sobi na katu.
38. Ali kad su čuli da je Petar blizu, u Lidi, pošalju k njemu dvojicu i zamole ga: "Odmah dođi k nama!"
39. Petar zato odmah pođe s njima. Čim je stigao povedu ga u sobu na katu. Ondje ga okruže udovice plačući i pokazujući mu ogrtače i drugu odjeću koju im je Košuta izradila dok je bila s njima.
40. Ali Petar ih sve pošalje iz sobe. Klekne i pomoli se, a zatim se okrene prema tijelu i reče: "Tabita, ustani!" Ona otvori oči, pogleda Petra i sjedne.
41. On joj pruži ruku i pridigne ju. Zatim pozove udovice i svete pa im pokaže da je oživjela.
42. Vijest se pronese cijelim gradom te mnogi povjeruju u Gospodina.
43. Petar je neko vrijeme ostao u Jopi, u kući nekoga kožara Šimuna.