1. Dok su Petar i Ivan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji.
2. Uznemirilo ih je što su, na Isusovu primjeru, navješćivali uskrsnuće od mrtvih.
3. Uhite ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra.
4. Ali mnogi koji su ih čuli kako propovijedaju Riječ povjerovali su i broj vjernika uvećao se na otprilike pet tisuća, ne brojeći žene i djecu.
5. Sutradan se u Jeruzalemu sastanu poglavari, starješine i pismoznanci.
6. Bio je ondje veliki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz velikosvećeničke loze.
7. Dozovu pred sebe apostole i upitaju ih: "Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?"
8. Petar im, pun Svetoga Duha, reče: "Narodni poglavari i starješine!
9. Odgovaramo li mi to zbog dobroga djela koje smo učinili bolesnu čovjeku? Želite li znati kako je iscijeljen?
10. Znajte i vi, i cijeli izraelski narod, da taj čovjek stoji pred vama zdrav jer je iscijeljen po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojega ste vi raspeli, ali ga je Bog uskrisio od mrtvih!
11. Jer Isus je taj 'kamen' koji ste vi 'graditelji' odbacili, a koji je 'postao ugaonim kamenom'.
12. Ni po kome drugome nema spasenja! Nema drugoga imena pod nebom po kojemu se ljudi mogu spasiti."
13. Članove Vijeća zaprepastila je Petrova i Ivanova neustrašivost jer su mogli jasno vidjeti da su neizobraženi i neuki ljudi. Znali su da su bili Isusovi pratitelji,
14. ali kako je iscijeljeni čovjek stajao pred njima, nisu im mogli proturječiti.
15. Zato narede Petru i Ivanu da iziđu iz vijećnice te počnu raspravljati:
16. "Što da radimo s tim ljudima? Ne možemo zanijekati da su učinili čudesni znak - za to znaju svi u Jeruzalemu.
17. Ali možda možemo spriječiti da se to još više ne razglasi. Zabranimo im da ikomu opet govore o Isusovu imenu."