10. Upravitelj glavom dade Pavlu znak da govori te on reče: "Znam da već mnogo godina sudiš ovomu narodu i zato se mirne duše branim.
11. Sam se možeš osvjedočiti da nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam se otišao pokloniti Bogu u jeruzalemski Hram.
12. Nisam ni s kim raspravljao niti dizao bunu ni ondje, ni u sinagogama, ni po gradu.
13. Ovi ljudi ne mogu dokazati to za što me optužuju.
14. Ali priznajem da sam sljedbenik Puta, koji oni nazivaju sljedbom, te služim Bogu svojih predaka vjerujući u sve što piše u židovskome Zakonu i u proročkim knjigama.
15. Jednako se, kao i oni, pouzdajem u Boga da će uskrsnuti i pravednici i nepravednici.
16. Zato se uvijek trudim imati čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17. Nakon nekoliko godina vratio sam se u Jeruzalem donijeti milodare svojemu narodu i prinijeti žrtvu Bogu.
18. Moji su me tužitelji vidjeli u Hramu kad sam dovršavao obred posvećenja, a ne sa svjetinom ni u metežu.
19. Ali ondje su bili neki Židovi iz Male Azije - oni bi me, zapravo, trebali doći optužiti pred tobom ako imaju što protiv mene.