16. Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.
17. Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: "Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći."
18. Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: "Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći."
19. Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: "Što mi želiš reći?"
20. "Neki su se Židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj.
21. Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak."
22. Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne reci da si mi to javio."
23. Dozove zatim dva stotnika i reče im: "Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri pođu u Cezareju.
24. Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.
25. Napiše zatim pismo upravitelju:
26. "Od Klaudija Lizijavrlome upravitelju Feliksu. Pozdravljam vas!
27. Ovoga su čovjeka uhvatili Židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno.
28. Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio.
29. Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona - ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom.
30. Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom."
31. Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu.