14. Reče mi zatim: 'Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.
15. Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.
16. Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'
17. Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.
18. Vidio sam Isusa kako mi govori: 'Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'
19. 'Ali, Gospodine,' rekao sam, 'pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.
20. A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'
21. Ali Gospodin mi reče: 'Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!'"
22. Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: "Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!"
23. Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.
24. Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.
25. Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: "Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?"
26. Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: "Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!"
27. Zapovjednik ode k Pavlu i upita: "Jesi li ti Rimljanin?" "Jesam", odgovori Pavao.
28. "I ja sam", reče zapovjednik. "Mnogo sam novca dao da steknem taj naziv!" "A ja sam se s njim rodio", odgovori mu Pavao.
29. Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.