7. Kad su stigli do Mizije, htjeli su u Bitiniju, ali im ni to ne dopusti Isusov Duh.
8. Odu umjesto toga preko Mizije u Troadu.
9. Noću je Pavao imao viđenje. Vidio je nekoga Makedonca kako stoji i preklinje ga: "Dođi ovamo i pomozi nam!"
10. Zato smo odlučili smjesta otići u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove onamo navješćivati Radosnu vijest.
11. Otplovili smo iz Troade ravno na otok Samotraku. Sutradan smo pristali u Neapolu,
12. a odande otišli u Filipe, velik grad u Makedoniji. Ondje smo ostali nekoliko dana.
13. U subotu smo izišli iz grada i otišli do rijeke misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli razgovarati s okupljenim ženama.
14. Jedna od njih bila je pobožna žena imenom Lidija, prodavačica grimizna platna iz grada Tijatire. Dok je slušala Pavla, Gospodin joj otvori srce te ona prihvati njegove riječi.
15. Krstila se i ona i svi njezini ukućani. Zatim nas zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, dođite boraviti u mojemu domu." I primora nas na to.
16. Jednog dana dok smo išli na molitvu, susretne nas neka ropkinja opsjednuta vračarskim duhom. Gatala je i tako zarađivala mnogo novca svojim gospodarima.
17. Ona pođe za Pavlom i za nama vičući: "Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Došli su vam navijestiti put spasenja!"
18. Činila je tako dan za danom. Pavlu to na koncu tako dodija da se okrene i reče duhu u njoj: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!" I duh smjesta iziđe.
19. Kad su njezini gospodari vidjeli da se više ne mogu nadati zaradi, pograbe Pavla i Silu te ih odvuku na trg, pred poglavare.
20. "Ovi su ljudi uznemirili sav grad!" rekli su kad su ih priveli pred pretore.
21. "Šire običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti ni držati ih se."
22. Na njih odmah navali svjetina, a pretori im strgnu odjeću i zapovjede da se izbatinaju.