21. "Šire običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti ni držati ih se."
22. Na njih odmah navali svjetina, a pretori im strgnu odjeću i zapovjede da se izbatinaju.
23. Izudaraju ih i bace u tamnicu, a tamničaru zapovjede da ih dobro čuva.
24. Zato ih on baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
25. Oko ponoći Pavao i Sila molili su se i pjevajući slavili Boga, a drugi su ih zatvorenici slušali.
26. Odjednom nastane snažan potres i uzdrmaju se zatvorski temelji. Vrata se pootvaraju, a okovi spadnu svim zatvorenicima!
27. Tamničar se prene iz sna. Kad je vidio da su tamnička vrata otvorena, trgne mač da se ubije misleći da su zatvorenici pobjegli.
28. Ali Pavao mu poviče: "Ne čini to! Svi smo ovdje!"
29. Dršćući od straha, tamničar zatraži da mu donesu svjetiljku te dotrči i baci se pred noge Pavlu i Sili.
30. Izvede ih van i upita: "Gospodo, što mi je činiti da se spasim?"
31. "Vjeruj u Gospodina Isusa", odgovore mu, "pa ćeš se spasiti i ti i svi tvoji ukućani."
32. Navijeste zatim Riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu.
33. Te iste ure on im opere rane te se odmah krsti, skupa sa svima svojima.
34. Uvede ih zatim u svoj dom i prostre im da jedu. Radovao se sa svim svojim ukućanima što je povjerovao Bogu.
35. Sljedećeg jutra gradski poglavari pošalju policajce da poruče tamničaru: "Pusti te ljude!"
36. Tamničar o tomu obavijesti Pavla: "Pretori su mi poručili da vas pustim. Idite dakle u miru!"